Nekad smo pse doživljavali kao pomagače – čuvali su kuće, gonili stoku i tjerali uljeze. No, vremena su se promijenila. Danas ih biramo prvenstveno kao nježne i umirujuće životne suputnike. Ta promjena u našim očekivanjima, izgleda, izaziva novu fazu u evoluciji pasa.
Oksitocin – hormon bliskosti koji mijenja ponašanje pasa
Znanstvenici su otkrili da se ovaj novi val povezanosti temelji na većim razinama hormona oksitocina – osobito kod pasa obučenih za asistenciju. Oksitocin potiče potrebu za bliskošću s ljudima, što se vidi i u eksperimentima, piše freejupiter.com.
U jednom istraživanju, 60 zlatnih retrivera pokušalo je otvoriti zatvorenu teglu s poslasticama. Kada su dobili oksitocin kroz nos, a ne neutralni sprej, češće su tražili pomoć vlasnika – i to su činili brže. No najjače su reagirali oni psi koji su nosili specifičnu verziju gena za oksitocinski receptor.
Evolucija ponašanja: novi psi za novi svijet
Prema stručnjacima za ponašanje pasa, Brianu Hareu i Vanessi Woods, pred nama je treći val pripitomljavanja. Prvi val dogodio se prije 14.000 do 40.000 godina, kad su vukovi počeli jesti ostatke ljudske hrane i postajali sve manje agresivni. Drugi val uslijedio je nakon industrijske revolucije – tada je srednja klasa počela uzgajati pse prema estetskim kriterijima, stvarajući većinu danas poznatih pasmina.
Sada ulazimo u treću fazu – psi se uzgajaju i treniraju prema osobinama koje odgovaraju urbanom, užurbanom i emocionalno zahtjevnom suvremenom životu.
Idealni psi za današnje ljude: tihi, društveni i stabilni
Stručnjaci za pse Brian Hare and Vanessa Woods u svojoj školi za treniranje štenaca koji postaju psi pomagači primjećuju: ti psi su nevjerojatno prijateljski, stabilni, nježni i društveni – čak i prema strancima. Takve osobine nisu samo rezultat dresure – one su i genetske.
Za razliku od uobičajenih kućnih ljubimaca, ovi psi su:
Izuzetno mirni kada ne rade
Društveno otvoreni i kao štenad
Bolje prilagođeni gradskom životu i gužvama
Suvremeni izazovi za pse
U prošlosti su psi živjeli vani, imali puno prostora i bili stalno aktivni. Danas većina pasa živi u stanovima, susreće više ljudi i drugih pasa te provodi manje vremena u kretanju. Neki instinkti, poput pretjeranog čuvanja teritorija, više ne pomažu – dapače, mogu stvarati probleme u urbanim sredinama.
Psi koji su previše energični, bojažljivi ili reaktivni češće završe u skloništima jer se ne uklapaju u današnji način života, upozoravaju stručnjaci.
Psi budućnosti: trenirani da žive uz nas
Woods i Hare vjeruju da trebamo aktivno sudjelovati u stvaranju nove generacije pasa. Ne znači to da svi psi trebaju biti asistivni, ali kažu da bismo trebali birati i trenirati pse s osobinama koje omogućuju bolju prilagodbu:
„Za dobrobit pasa i njihovih vlasnika, ljudi moraju uzgajati i trenirati više pasa poput onih za asistenciju – kako bi mogli opstati u svijetu kakav smo izgradili,” zaključuju Woods i Hare.
Suživot budućnosti
Dok se mijenja svijet u kojem živimo, mijenjaju se i naši psi. Povezanost, genetika i prilagodba novom životu oblikuju ponašanje naših ljubimaca. Možda ne možemo svi imati psa pomagača, ali možemo težiti razumijevanju i oblikovanju psa koji se uklapa – ne samo u naše domove, već i u naše živote.
