Na zagrebačkom Zrinjevcu u subotu su se okupili obrtnici, mali poduzetnici i obiteljski iznajmljivači. Traže manje porezno i administrativno opterećenje, stabilnija pravila poslovanja i veći utjecaj na propise koji izravno određuju koliko će njihov posao koštati. Prosvjed su organizirali Udruga Glas poduzetnika i udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače. Govornici su upozoravali na rast nameta, obvezne članarine, administraciju, inspekcijske kazne i česte promjene pravila.
No, i iza političkih poruka s prosvjeda nalazi se pitanje koje je moguće provjeriti brojkama: koliko se posljednjih godina povećao trošak malim poduzetnicima u Hrvatskoj?
Paušalni obrtnik najčešće nije “firma”, nego jedna osoba
Iako se pojmovi poduzetnik, poslodavac i obrtnik često stavljaju u isti koš, stvarnost je malo drugačija. Hrvatska danas ima više od 144.000 aktivnih obrta i više od 268.000 ljudi koji rade u njima. Više od 90 posto hrvatskih obrta ima tri ili manje zaposlenih.
U velikom broju slučajeva obrt je zapravo jedno radno mjesto. Vlasnik je istodobno direktor, prodaja, administracija, marketing, nabava i osoba koja obavlja samu djelatnost. Kod drugih je riječ o partnerima, bračnim drugovima ili malom obiteljskom poslu uz jednog ili dva radnika. Posebno su brojni paušalni obrtnici. Njih je krajem 2025. bilo oko 101.000.
Povećanje fiksnog mjesečnog troška za paušalnog obrtnika nije isto što i povećanje troška velikoj kompaniji. Kod samozaposlene osobe ono izravno smanjuje iznos od kojeg ta osoba živi.
Doprinosi rastu gotovo svake godine
Najjednostavniji primjer kontinuiteta rasta su obvezni doprinosi. Paušalni obrtnik kojem je obrt glavno zanimanje doprinose plaća prema mjesečnoj osnovici koju svake godine određuje država.
Godine 2020. ta je osnovica iznosila približno 464 eura. Godine 2023. bila je 546,87 eura. Potom raste na 624 eura 2024., 719,20 eura 2025. i 797,20 eura u 2026. godini. Prevedeno u stvarni mjesečni trošak doprinosa, riječ je o približno 169 eura mjesečno 2020., 200 eura 2023., 228 eura 2024., 263 eura 2025. i 291 euro mjesečno u 2026. godini.
To znači da je paušalnom obrtniku samo između 2024. i 2026. taj fiksni mjesečni trošak povećan gotovo 28 posto. U odnosu na 2020. rast je oko 72 posto. Za nekoga tko mjesečno ostvaruje nekoliko tisuća eura prihoda razlika možda na prvi pogled ne izgleda dramatično. Ali prihod nije plaća. Iz njega obrtnik mora financirati opremu, poslovne alate, prijevoz, računovodstvo, marketing, režije i ostale troškove poslovanja te na kraju vlastiti život. A doprinos se plaća i u slabom mjesecu.
Viši doprinos ne znači i visoku buduću mirovinu
Što obrtnik za taj iznos dobiva zauzvrat? Paušalni obrtnici doprinose plaćaju na propisanu osnovicu, koja je znatno niža od prosječne hrvatske plaće što znači da se i buduća mirovina računa prema odnosu plaće ili osnovice osiguranja prema prosječnoj plaći u Hrvatskoj.
Drugim riječima, rast mjesečnog računa za doprinose ne znači da paušalni obrtnik time stvara pravo na razmjerno visoku mirovinu. Konstrukcija sustava je takva da dugogodišnje osiguranje na relativno niskoj osnovici proizvodi i relativno niske vrijednosne bodove za mirovinu.
Država istodobno potiče samozapošljavanje
Tu nastaje još jedan paradoks. Hrvatska država godinama financijski potiče nezaposlene da pokrenu vlastiti posao. Programi samozapošljavanja i u 2026. ostaju jedna od službenih mjera aktivne politike zapošljavanja. Čovjeku se tako javnim novcem pomogne da otvori obrt, kupi opremu i stvori vlastito radno mjesto.
Nakon toga ulazi u sustav u kojem mu se obvezna osnovica za doprinose mijenja gotovo svake godine, a pravila poslovanja mogu se značajno promijeniti tijekom nekoliko godina. Kao što je istaknuto i na prosvjedu, problem nije postojanje poreza i doprinosa. Bez njih ne funkcioniraju zdravstveni, mirovinski ni drugi javni sustavi. Problem nastaje kada osoba koja je na temelju postojećih pravila odlučila postati samozaposlena ne može pouzdano procijeniti koliko će joj isti posao koštati dvije ili tri godine kasnije.
Paušal se širi, a zatim postaje meta novih povećanja
Paušalni način oporezivanja uveden je upravo kao jednostavniji model za najmanje poslovne subjekte. Granica za paušalno oporezivanje tijekom godina povećavana je, a od 2025. uvedena su dva nova razreda za primitke od 40.000 do 50.000 te od 50.000 do 60.000 eura. Time je država praktički omogućila većem broju malih poslova da ostanu u paušalnom sustavu.
Samo godinu kasnije otvorena je rasprava o znatnom povećanju njihovih davanja. Za 2027. Vlada predlaže veće porezno i doprinosno opterećenje obrtnika u dva najviša razreda. Prema državnim izračunima, za skupinu između 40.000 i 50.000 eura godišnjih primitaka ukupno godišnje povećanje trebalo bi biti oko 1.336 eura, a za one između 50.000 i 60.000 eura oko 3.033 eura.
Hrvatska obrtnička komora, (čije je članstvo inače, obaveza SVIH poduzetnika i obrtnika), zbog toga je javno upozorila da paušalni obrtnici nisu “porezna oaza”, nego ljudi koji sami pronalaze klijente, osiguravaju prihod i preuzimaju poslovni rizik bez dijela sigurnosti koju pruža klasičan radni odnos.
Uz veći trošak dolazi i više administracije
Od 2026. uvedena je nova faza fiskalizacije i razmjene eRačuna. Za mali obrt to znači prilagodbu softvera, načina izdavanja računa, klasifikacije roba i usluga te poslovnih procesa. Velika kompanija takvu promjenu može prepustiti financijskom odjelu, knjigovodstvu i informatičarima.
Paušalni obrtnik vrlo često je jedna osoba. Vrijeme provedeno proučavajući porezne upute, fiskalizaciju, nove obrasce i promjene propisa za njega nije administrativna fusnota. To je vrijeme tijekom kojega ne obavlja posao koji može naplatiti.
Obrtnici nisu jedini kojima su se pravila promijenila
Sličan osjećaj nestabilnosti posljednjih godina imaju i mali obiteljski iznajmljivači. Njihov položaj posebno je osjetljiv jer Hrvatska ima ozbiljan problem i dostupnosti stanovanja i visokih cijena nekretnina i vrlo skupog dugoročnog najma. Dio javnosti zbog toga privatne iznajmljivače doživljava kao jedan od uzroka problema.
No, ni ta skupina nije homogena. Među iznajmljivačima postoje vlasnici desetaka apartmana i profesionalni investitori, ali najčešće su to ljudi koji iznajmljuju jedan stan, kat obiteljske kuće ili nekoliko soba tijekom sezone. Posljednjih godina uveden im je porez na nekretnine, povećani su rasponi paušalnog poreza po krevetu, za kratkoročni najam u stambenim zgradama uvedena je potreba pribavljanja suglasnosti suvlasnika, a propisana su i nova pravila upravljanja takvim nekretninama.
Kratkoročni najam treba regulirati, ali građanin koji je prije nekoliko godina uložio desetke tisuća eura na temelju tada važećih pravila danas ne može automatski računati da će ta pravila vrijediti tijekom razdoblja u kojem vraća kredit ili investiciju. Upravo su na to upozoravali predstavnici malih iznajmljivača na Zrinjevcu. Hana Matić poručila je da ljudi nisu došli zato što odbijaju plaćati poreze, nego zato što su tijekom godina ulagali prema pravilima koja im se sada mijenjaju.
Koliko promjena mali posao može apsorbirati?
U Hrvatskoj danas posluje više od 144.000 obrta. Više od 90 posto njih ima najviše tri zaposlena. Kada država promijeni porezni propis za veliku kompaniju, trošak se raspoređuje kroz organizaciju. Kada ga promijeni čovjeku koji je sam sebi jedino radno mjesto, cijeli trošak završava kod jedne osobe.
Ta osoba mora pronaći novac za doprinos. Mora pronaći novac za porez. Mora naučiti novi sustav računa. Mora pratiti propise. Mora pronaći klijente. Mora obaviti posao. Mora naplatiti posao. I od onoga što ostane mora isplatiti vlastiti život. Za razliku od zaposlenika koji dobiva ugovorenu neto plaću, paušalni obrtnik prvo mora stvoriti prihod iz kojeg će uopće nastati njegova plaća. Sam snosi rizik mjeseca bez klijenta, neplaćenog računa, bolesti, odmora i gubitka posla. Država s druge strane svoja davanja naplaćuje prema propisanim rokovima.
